Prereži črez polovico dva debela, zrela paradižnika, ju deni v kozo in prideni čebulo in žlico masti. Ko se nekoliko zarumeni, potresi še žlico moke in duši dve minuti; nato prilij 2 l tople vode, osoli in kuhaj pol ure. Ako hočeš, prideni žličico sladkorja. Posebej kuhaj v juhi 1/4 l riža in v kuhani riž pretlači paradižnikovo juho. Ko vse to prevre, je juha gotova. (Če mož ni pijanec, je zagotovo ob pravem času doma in mu bo prav teknilo.)
Opomba: To je edini osebni dotik, kjer v ozadju začutimo tegobo moje babice, ki je sicer res gospoda dobila, kot so ji govorile ženice z dežele, od koder je prišla, ampak ta gospod je bil faliran študent prava, ki je životaril v državni službi, večino časa pa je z družbo mariborske intelektualne boemščine presedel v kavarni Astoria in prihajal domov takrat, ko človeka paradižnikova juha z rižem ne zanima več.
Kaj deneš bolniku na mizo kot glavno jed
(Vic, kot ga je v jugoslovanskem esperantu povedal Tomaž Kralj, ko je bil še živ, v blagi spomin …)
Ofanziva. Negdje na Sutjesci, krvavoj rijeci junaka, sedam mrtvih heroja, šest živih izdajnika. Idu Titove kolone, glad, tifus … Tito prošeta kroz šumico gdje odmara kolona in vidi blijedog tifusara koji je zagrizao u gumu nagorelog neprijateljskog automobila.
“Glođem gumu, komandante!”
“A zašto glođeš gumu, borče?”
“Jer sam gladan, komandante.”
Tito ide rukom preko čela, tuga sja u očima, onda položi ruku na ramena vojnika, duboko ga pogleda u oči pune tifusa in reče tihim glasom:
“Glođi feltnu. Guma je za ranjenike.”
Marko Zorko, Knjiga mrtvih
P.S. Knjigo mrtvih je izdalo časopisno podjetje Mladina d.d. , kupite jo lahko v Mladinini spletni trgovini (www.mladina.si/trgovina). Priporočamo tudi Zorkovo avtobiografijo Mein Kampf, knjigo, za katero se praši. Dobite jo v spletni knjigarni eBesede.